• Ortopedski klinički pregled, konzultacije

• Frakture kosti, intraartikularne frakture

• Artrotomija, artrodeze zglobova

• Punkcija sinovije i serum faktori

• Artroskopija

• Luksacije zglobova, luksacije patele

• Korekturne osteotomije, korekturne ostektomije

• Rupture ligamenata, tetiva

• Mogućnost endoproteza

Artroskopija u maloj praksi

Artroskopija (arthros, grč.-zglob) je dio suvremenog algoritma diferencijalne dijagnostike i terapije zglobova s namjerom dobivanja što kvalitetnijeg uvida u anatomiju i patologiju zgloba malih životinja. Svakodnevnim napretkom medicine kako humane tako i veterinarske spontano dolazi svakim danom do većih potreba i za sigurnijom i kvalitetnijom dijagnostikom. Upravo ovdje artroskopija predstavlja upečatljivo pomagalo kojim dobivamo mnoštvo informacija, naročito u ortopediji mladog skeleta malih kućnih ljubimaca. Rtg-rami osim evidentnog otoka, erozija ili sekundarnih osteodegenerativnih promjena, ne omogućavaju vizualizaciju stanja hrskavice i mekih tkiva. Stavljanjem kontrasta u zglob ili artrografijom interpretacija je nešto bolja, ali opet nedovoljna. Konačno sve se svodilo na artrotomiju ili otvaranje zgloba kako bi makroskopski mogao vidjeti i ukloniti uzrok hromosti, no posljedično smo imali veće jatrogeno oštećenje, i ako ne veći, onda bar ubrzaniji degenerativni proces ili artrozu istog zgloba.

Artroskopija, osim što omogućava bolju vidljivost intrartikularne patologije, njome dobivamo i graduaciju oštećenja i točniju prognozu. Minimalnom invazivnošću pod kontrolom monitora vrši se adekvatan debridement uz minimalnu traumu. Upravo radi toga i rekonvalescencija pacijenta je puno kraća, a mobilizacija puno brža. Pacijenti ne ostaju na hospitu, već isti dan odlaze na kućnu njegu. Postopertivno, ovisno o nalazu, konzervativna terapija traje i do nekoliko tjedana kako bi dali šansu regeneraciji zgloba.

Najčešća indikacija za artroskopiju je osteohondroza ili problem diferencijacije hrskavice u dobi od 4-8mjeseci starosti koja je osnova za nastanak duge kosti mladih životinja. Hijalina hrskavica koja prekriva zglobnu plohu ili se nalazi na spoju više osifikacijskih centara koji kasnije formiraju kompaktnu kost se uslijed degradacije molekula i mikrotrauma odvaja i čini slobodno tijelo. Osim osteohondroze tu su još i degenerativne promjene, upale i rupture ligamenata i tetiva, ozljede meniskusa, traume u vidu fraktura, subluxacija i luxacija, septički artritisi, postopertivne kontrole itd.

TPLO-tibial plateau leveling osteotomy(+ fotografija)

Koljeno je kompleksan zglob koji svoju dinamiku kretanja u svoje dvije glavne ravnine obavlja jedino uz patološki nepromijenjene prednje i stražnje križne ligamente te meniskuse. Prednji križni ligament sprječava pomak potkoljenice naprijed-kranijalno, hiperekstenziju koljena, isto kao i rotaciju prema unutra u toku fleksije. Iako se akutne rupture ligamenta javljaju kao posljedica traume, puno su češće rezultat kroničnih degenerativnih promjena na ligamentu i u samom zglobu. Tome naravno pridonose anatomske anomalije kao što su strmiji tibijalni plato i patelarne luksacije. U namjeri vračanja stabilizacije zgloba, razvijene su različite kirurške tehnike čiji je glavni cilj bio eliminirati lošu dinamiku te posljedično oštećenje zglobne hrskavice i meniskusa. Ekstrakapsularne i intrakapsularne tehnike počivaju na upotrebi neresorptivnog sintetskog materijala ili transpoziciji periartikularnog tkiva. TPLO pripada grupi visokih osteotomia tibie, a svrha joj je blokirati pomak potkoljenične kosti naprijed u odnosu na bedrenu kost pri fazi stavljanja težine na istu nogu tijekom pokreta. Ova geometrična modifikacija smanjenja nagiba platoa potkoljenice se postiže specijalnom biradijalnom pilom za kost kojom umjetno formiramo plato fragment kojeg onda prema izmjerenom stupnju rotiramo i fiksiramo uz pomoć TPLO pločice.