Analne vrećice u pasa i mačaka
Upale, infekcije i apscesi analnih vrećica u pasa i mačaka
Problemi s analnim vrećicama pasa i mačaka svakako su među najčešćim uzrocima dolaska veterinaru. Analne vrećice ,ili analke,kako ih još vlasnici popularno zovu, mogu postati upaljene ili inficirane, a kao posljedica dugotrajne upale i začepa odvodnog kanala mogu se stvoriti apscesi koji u konačnici i profistuliraju. Simptomi kojima nam naši kućni ljubimci nastoje pokazati da ih muče te vrećice su raznoliki ,no najčešće su to povlačenje stražnjeg dijela tijela po podu (tzv.sanjkanje), kao i lizanje, a u ekstremnijim slučajevima i grizenje područja oko repa i stražnjeg dijela leđa. Također, može se pojaviti neugodan miris kože i/ili simptomi upale uha. Interesantno je ,međutim, da su u dobrom dijelu slučajeva uha sasvim zdrava , a uzrok češanja uha se nalazi upravo u analnim vrećicama.
Smještaj i funkcija analnih vrećica
smještaj analnih vrećica
Kod pasa ili mačaka ove se dvije vrećice nalaze s unutarnje strane analnog otvora .Iz svake vrećice izlazi mali kanal kojim se sekret izlučuje van, a njegov otvor nalazi se neposredno ispred analnog otvora tj. na samom završetku debelog crijeva. Svi predatori u divljini imaju analne vrećic,a koriste ga na drugačiji način od naših kućnih ljubimaca, npr. tvor ih koristi kao sistem obrane ispuštajući iz njih negodan miris od kojeg neprijatelji bježe. Psi ga prije svega koriste za teritorijalno obilježavanje ili kao oblik komunikacije. U pasa i mačaka, svaki put kada obavljaju nuždu vrši se pritisak na analne vrećice koje na taj način ispuštaju stvoreni sekret i koji se zadržava na površini stolice. Na taj način drugi psi i mačke mogu “saznati” tko je bio u susjedstvu,te se samo njuškanjem stolice ili mokraće mogu medjusobno prepoznat i pronaći. Osim toga, psi i mačke prepoznaju jedni druge obostranim njuškanjem u području anusa, jer svaka životinja u analnim vrećicama proizvodi jedinstveni miris.
Bolesti analnih vrećica
.
Analne žlijezde se mogu upaliti i inficirati. Uzroci su različiti, no najčešći razlog zašto se “analke” same neredovito ili nikako ne prazne su premekana stolica koja ne vrši dovoljan pritisak na vrećice, zatim velike ili preduboko smještene vrećice, te pregusti sekret koji ponekad postane konzistencije paste pa začepi izvodne kanaliće. Psi tada počnu povlačiti stražnji dio tijela po podu (sanjkati se), pretjerano lizati i/ili gristi područje oko repa, pa čak si napraviti rane na koži.Iz prakse znamo da su upale analnih vrećica vrlo čest problem u pasa, posebice malih pasmina. Analne vrećice mogu također postati inficirane i otečene, a ako takvo stanje potraje može doći i do stvaranja fistule .Slikovito rečeno, s obzirom da se sekret cijelo vrijeme stvara u “analkama” , a one se ne prazne zbog gore navedenih razloga , one počinju oticati i koža iznad njih jednostavno pukne i stvori se fistula kroz koju se sadržaj isprazni. Takve stanja su jako bolna i prilikom pokušaja pregleda životinje znaju burno reagirati . Treba reći da, u trenutku kad analne vrećice profistuliraju ili veterinar napravi mali rez da bi ispustio sadržaj, nakon početne boli životinje obično osjete olakšanje.
Liječenje i prevencija
Kada analne vrećice oteknu , a to se lako može osjetiti palpacijom područja oko anusa,neophodno ih je isprazniti . Pražnjenje analki može se učiniti mehanički pritiskom izvana ili posebnom sondom kojom uđemo direktno u vrećice i pri tome ih isperemo dezinficirajućom otopinom. Za razliku od mehaničkog pražnjenja koje obično znaju napraviti i sami vlasnici, ispiranje obavlja isključivo veterinar.
Činjenica je ,međutim, da se još uvijek mogu čuti priče kako “analke” ne trebamo sami prazniti,jer kad se jednoms tim počne tada će se to morati raditi cijeli život. Vjerujem da je iz svega gore napisanoga jasno kako naši ljubimci sami prazne analne vrećice , ali kada to iz bilo kojeg razloga nisu u mogućnosti tada im mi moramo pomoći I na taj način spriječiti nastanak upala i infekcija.
Začepljeni izvodni kanali,apscesi i fistule analnih vrećica zahtijevaju veterinarsku obradu i liječenje. U terapiji se koriste antibiotici, lokalni i sistemski, redovna ispiranja, te stavljanje toplo- slanih obloga na upaljena područja . Kod situacija gdje imamo česte upale i posljedično tome kronične promjene na koži i okolnom tkivu može doći i do stvaranja dubokih ožiljaka ili drugih oštećenja koja utječu na okolne živce i mišiće .
Kirurška intervencija
Ako ljubimac ima samo povremeni problem s žlijezdama, on se može rješavati prema potrebi ambulantno , na gore opisane načine.
Međutim, za kućne ljubimce sa učestalim ili kroničnim problemima, preporuča se kirurško odstranjivanje analnih vrećica. Nakon njihova uklanjanja svi problemi vezani uz analne vrećice eliminirani su do kraja života.
U Specijalističkim veterinarskim ambulantama Marković kiruško odstranjivanje analnih vrećica predstavlja uobičajenu proceduru.
Iako je to prilično jednostavan postupak, u vrlo malom postotku slučajeva može doći do komplikacije u vidu fekalne inkontinencije (nemogućnost zadržavanja stolice).
Psima sa recidivirajućim upalama analnih vrećica potrebno je davati hranu koja sadrži velik udio vlaknaste tvari. Dijeta bogata vlaknima čini stolicu životinje čvršćom i obilnijom I na taj način vrši veći pritisak na analne vrećice.S obzirom da postoje komercijalne hrane koje u sebi sadrže velik udio vlakana potrebno je posavjetovati se s vašim veterinarom pri odabiru one napogodnije za vašeg ljubimca.